XML

XML (eXtensible Markup Language) je fleksibilan i proširiv jezik za opisivanje podataka. XML omogućava korisnicima stvaranje vlastitih oznaka i struktura za organizaciju podataka, što ga čini idealnim za mnoge različite primjene, uključujući prijenos podataka između različitih sustava, pohranu podataka, i organizaciju dokumenata. XML se koristi za označavanje podataka na način koji je ljudima čitljiv, a strojevima lako procesuiran.

Razvoj i primjena XML-a

XML je razvijen iz SGML (Standard Generalized Markup Language), a službeni standard XML 1.0 usvojen je 1998. godine. Iako se od tada nije značajno mijenjao, XML je postao temelj za mnoge druge specijalizirane jezike, uključujući:

  • XHTML – jezik za označavanje i prikaz podataka na webu.

  • CML – jezik za opisivanje kemijskih jednadžbi.

  • DocBook – jezik za tehničku dokumentaciju.

  • GraphML – jezik za razmjenu grafova.

  • GPX – jezik za razmjenu GPS koordinata.

  • MathML – jezik za opisivanje matematičkih notacija.

  • MML – jezik za opisivanje glazbenih notacija.

Svaki od ovih jezika temelji se na XML-u i koristi njegove osnovne principe za strukturiranje specifičnih vrsta podataka. XML dokumenti imaju ekstenziju .xml, a mogu biti prenošeni i razmjenjivani između različitih sustava, platformi i uređaja, zahvaljujući svojoj neovisnosti o operacijskim sustavima i aplikacijama.

Struktura XML dokumenta

Struktura XML dokumenta je jednostavna, ali vrlo snažna. XML dokument se sastoji od nekoliko ključnih dijelova:

  1. Prolog: Prolog je početni dio XML dokumenta koji sadrži deklaraciju verzije i kodiranja dokumenta.

  2. Korijenski element: Svaki XML dokument mora imati jedan korijenski element, koji obuhvaća sve ostale elemente unutar dokumenta. Svi ostali elementi unutar XML dokumenta moraju biti “gniježđeni” unutar ovog korijenskog elementa.

  3. Elementi: Svaki XML element se sastoji od početne i završne oznake, pri čemu oznake definiraju početak i kraj podataka unutar elementa.

  4. Atributi: Atributi se mogu koristiti unutar početne oznake kako bi dodatno opisali ili definirali vrijednosti elemenata. Atributi se nalaze unutar početne oznake elementa i obavezno moraju imati vrijednost koja je unutar dvostrukih navodnika.

  5. Komentari: Komentari u XML-u omogućuju korisnicima da uključuju bilješke u dokument koji se neće procesuirati. Komentari počinju s <!-- i završavaju s -->.

Pravila sintakse XML-a

XML je vrlo striktan u pogledu sintakse, a kršenje tih pravila može rezultirati neispravnim dokumentom. Neka od osnovnih pravila su:

  • Elementi moraju biti zatvoreni: Svaki otvoreni element mora biti zatvoren. Na primjer, <ime> mora imati odgovarajući završni tag </ime>.

  • Nema nepotpunih ili neurednih oznaka: XML ne dopušta da se oznake (poput <ime>) pojavljuju bez svojih odgovarajućih zatvornih oznaka (</ime>).

  • Atributi moraju biti unutar početne oznake: Atributi moraju biti napisani unutar početne oznake i ne mogu se nalaziti unutar završne oznake.

  • Gniježđenje elemenata: XML omogućuje gniježđenje elemenata unutar drugih elemenata, ali gniježđenje mora biti pravilno izvedeno.

Validacija XML-a

Validacija XML-a može se obaviti pomoću DTD (Document Type Definition) ili XSD (XML Schema Definition), koji omogućuju definiranje pravila i strukture XML dokumenta. DTD je stariji standard i manje fleksibilan, dok XSD omogućava detaljniju kontrolu nad vrstama podataka i njihovim pravilima.

Izvori:

Skip to content